Ni mira ni spokoja za Srbe na severu Kosova i Metohije. U naselju Valač, u nekoliko stotina kuća oko istoimene trafostanice, nekoliko kilometara iza Zvečana, pored puta ka Zubinom Potoku, mirno se ne spava već noćima, u stvari, to je život na ivici noža. Nemir ovde caruje otkako su krenule najave da bi specijalne snage prištinske policije mogle da krenu da silom zauzmu ovo postrojenje.
Sklonili se u kuće
Juče ujutru, tri ili četiri puta prošao sam uskim uličicama Valča oko trafostanice, slovom i brojem – na ulici nisam video nikog!
– Sklonili se ljudi u kuće, nerado izlaze, strepimo od svakog kamiona, od svakog jačeg zvuka motora, mislimo – evo, počinje – kaže mi posle bakica koju sam zatekao u dvorištu kuće, na samo stotinak metara od trafostanice.
Elektroenergetski objekat Valač više je nego važan za snabdevanje severa Kosova strujom, u stvari, više od 85 odsto domaćinstva i drugih potrošača na severu zavisi od struje koja stiže preko Valča. Ovde se susreću visokonaponski dalekovodi iz centralne Srbije, s hidroelektrane Gazivode, iz drugih pravaca, u ovom postrojenju je ključ i prekidač iz koga se može komandovati snabdevanjem strujom severa.
Trafostanicom Valač i trafostanicom Gazivode, dvadesetak kilometara dalje prema Zubinom Potoku, kao i prenosnim sistemom na severu Kosova upravlja „Elektroprivreda Srbije“, preuzimanjem ovog sistema, snabdevanje strujom severa zavisilo bi od dobre volje Prištine. Zato je Valač tako važan.
Pitanje opstanka
– To je pitanje života i opstanka. Oni znaju da će se srpski narod tome suprotstaviti i bez specijalnih jedinica oni ne kreću u takve jednostrane akcije, a kad angažujete specijalne snage, nasilje je neizbežno – upozorio je pre neki dan predsednik skupštinskog odbora za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun.
Postrojenje danima već nadleću helikopteri Kfora, malo-malo pa do kapije Valča stignu džipovi s patrolama Kfora i Euleksa. Momci iz obezbeđenja objekta juče su mi kratko rekli da nije dozvoljeno fotografisanje prilaza trafostanici, kao ni zadržavanje na prilaznom putu.
– A bojimo se, kako se ne bismo bojali. Samo lud čovek može u ovoj situaciji da se ne boji. Gledali smo šta se prethodnih nedelja dešavalo na Jarinju i Brnjaku kad su upali specijalci, u Mitrovici kad je onaj čovek ranjen zrnom u leđa… Niti znamo kad će upasti ni na koji način, strepimo da će koristiti golu silu – kaže stariji meštanin Valča, iz čijeg se dvorišta trafostanica vidi kao na dlanu.
Ne nazire se kraj
Ljudi u Valču s kojima sam juče pričao ponavljaju da ih ubija neizvesnost koja traje godinama, činjenica da im deca odrastaju u svakodnevnom strahu, i što je još gore, kraj takvog stanja se ne nazire.
– Noćima spavamo na oprezu, malo-malo pa se probudim, osluškujem da ne stižu, strah me za decu, a deca već danima ne izlaze slobodno na ulicu, strepimo svi, a teško je tako živeti, kad pritisnu strah i neizvesnost – reči su drugog meštanina Valča, koga sam našao u dvorištu ispod trafostanice.
U Valču se slažu da nije pitanje hoće li specijalci prištinske policije stići u njihovo naselje i pokušati da zauzmu trafostanicu, jedino je pitanje, po njima, kad će se to desiti.
– Oko Valča su sve same uske uličice u kojima dva vozila ne mogu da se mimoiđu, sokaci, pitanje je kako će ta akcija izgledati, videli smo šta se dešavalo u Severnoj Mitrovici, Zvečanu pre samo dvadesetak dana, kad su na sve strane odjekivali pucnji, kad se od šok-bombi, suzavca nije moglo disati. A sa druge strane, ako zauzmu Valač, mi ovde postajemo taoci Prištine – kažu u Valču.
Zoran Šaponjić
Kurir