Dragica Ostojić (47), zahvaljujući plastenicima koje je podigla, upoznala sadašnjeg muža, a zdravo voće i povrće koje gaji pomogli su joj da pobedi opaku bolest.
Biti preduzetnik u Srbiji, uz to još i žena, nije nimalo lako, ali je Dragica Ostojić (47) iz Barajeva pravi primer da se uz veliku ljubav, upornost i umeće i u našoj zemlji može izgraditi uspešan biznis – u njenom slučaju u organskoj proizvodnji!
Od gajenja i prodaje povrća u plastenicima ona već 15 godina izdržava porodicu, ali da dođe do toga nije joj bilo nimalo lako. Kako kaže, rođena je i ranu mladost provela na selu u okolini Barajeva, a potom studirala na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. Tokom studija se, kaže, prvi put zaposlila, i to kao hostesa u “Mekdonaldsu”. Rano je dobila i dve ćerke, a muža izgubila u saobraćajnoj nesreći, te je ostala sama sa ćerkicama u velikom gradu.
Priprema za zimu
Dragica objašnjava da su ovih dana iz plastenika sklonili paradajz, a nakon što se zemlja u plasteniku malo “odmori”, tu će zasaditi rotkvice ili spanać. Dodaje da u decembru počinje i proizvodnja rasada paprike za sledeću godinu.
– Moramo davati prirodi, voleti je, poštovati i uskladiti se sa njom. Ne volim da biljke koje ostanu spaljujem, već uvek od njih napravim kompot ili neki sok, ili prehranu za druge biljke – rekla je ona.
– Od tadašnje plate jedva sam uspevala da sastavim kraj s krajem, bilo je mnogo jeftinije i praktičnije da se vratim na selo. I tako sam sa 32 godine odlučila da podignem plastenike i počnem da se bavim organskom proizvodnjom – priča Dragica dok novinarki Kurira pokazuje gazdinstvo u Barajevu.
Da razvije posao, pomogla joj je i pomoć Grada Beograda, a zauzvrat je i sama druge obučavala kako da se prijave i bave se organskom proizvodnjom. Zahvaljujući ovom poslu je, kako kaže, upoznala i drugog muža, a organska hrana koju sama gaju pomogla joj je da se izbori sa opakom bolešću koju je dobila.
Selo postalo hit
Za sobom ostavljaju đubre
– Država podržava organsku proizvodnju, ima lepih podsticaja i drago mi je što imamo mnogo mladih ljudi koji žele da se okrenu prirodi i bave se poljoprivredom – kaže Dragica, ali navodi i loše primere koje je iznedrila korona:
– Korona je napravila trend da svi krenu na selo, nekada dođe pet-šest porodica u neku vikendicu i, kada odu, ostave brdo đubreta, kesice od čipsa i plastične čaše.
– Pomoću ovog posla upoznala sam svog sadašnjeg muža, i to na Sajmu poljoprivrede u Novom Sadu. Takođe, ovaj posao pomogao mi je da se izlečim i od onkološke bolesti koja me je zadesila. Svaka osoba koja se razboli mora da se leči, a pomoću moje organske proizvodnje možemo da održimo svoje zdravlje i izađemo kao pobednici – objašnjava ona.
4 hektara pod organskom proizvodnjom ima Dragica
10 hektara šume ima njeno gazdinstvo
30 ari je pod plastenicima
Na pitanje kako izgleda njen dan i da li je naporno, Dragica kroz osmeh odgovara:
– Svako jutro kada izađem iz kuće, osećam se kao da sam krenula na odmor. Na izlazu iz kuće nalazi se cveće i lekovito, začinsko i mirisno bilje. Nakon toga idem do rasada i proizvodnje. Svaki dan je drugačiji, a zaista imamo sreće sa ljudima koji rade sa nama. To je jedan tim od još pet ljudi, kao i cela moja porodica. Ne znam ni da li je radno vreme ili zadovoljstvo. Velika podrška joj je, kaže, suprug, koji je mesto profesora u srednjoj poljoprivrednoj školi zamenio radom u gazdinstvu sa Dragicom.
– Bez njega ništa ne bih uspela. On obrađuje i priprema zemlju, kalemi voće, dok ja više volim ratarski deo i rad na pijaci, naravno uz održavanje kuće. Da bi jedno gazdinstvo funkcionisalo, potrebna je stabilna porodica – kaže Dragica, koja nam je otkrila svoju tajnu kako postati uspešan u poslu:
– Ja ovo radim zato što volim i da bi moja porodica bila zdrava i na okupu. Često me pitaju koja je tajna uspeha u ovom poslu, zapravo bila sam sama sa dva ženska deteta, koja mi nikada nisu pravila probleme. One su učile, a ja radila i stvarala. Najbitnija je podrška porodice, da ona bude složna i stabilna, ali i uključena u proizvodnju.
Kurir.rs/ Iva Ogarević
Bonus video:
Kurir