Foto: screenshot RTS, Nemanja Nikolić
BEOGRAD – Mlađi ga se ne sećaju, već je bio u penziji i nestao sa TV ekrana, ali stariji i te kako, posebno svedoci događaja na Kosovu od 1984. pa naovamo kada je vidljivo postalo sve ovo što nam se i danas događa.
Vest o smrti Miloša Markovića, izveštača, dopisnika i TV voditelja udarnog Dnevnika u 19.30 Prvog programa tadašnje TV Beograd a današnjeg RTS mnoge je zatekla. Gledaoci ga dugo nisu ni videli ni bog zna šta čuli o njemu jer je od proteklih godina bio u penziji.
Kad se letos pojavio u emisiji Milomira Marića na TV Happy “Goli život” mnogi ga nisu ni prepoznali – promenio se, ostario, smršao…
Kao da je predosetio kraj, Miloš je u letošnjoj emisiji ispričao mnoge detalje iz svog života o kojima nismo ništa znali jer je važio za mirnog i povučenog čoveka kog smo znali samo profesionalno, sa malih ekrana. O Milošu privatno nije se znalo gotovo ništa osim da je godinama dopisivao iz Prištine a potom vodio i TV Dnevnik.
Ispovest o svom golom životu započeo je sećanjima sa Kosova gde je kao dopisnik čuo mnoge tužne lične priče – još onda o albanskim progonima Srba, ubistvima, silovanjima, otimanjima imovine, masovnom iseljavanju i ćutanju države na tu temu zbog koje su mu mnoge priče odande ostale neispričane i prilozi neobjavljeni na televiziji.
Pričao je i o svom detinjstvu i svom životu. Rođen je u Vojvodini u selu Međa u kojem je rođen pisac i lider SPO Vuk Drašković.
Za sebe kaže da je bio dete državnog neprijatelja i da je zbog toga umalo izbačen iz škole iako je bio odličan đak i jedan od najboljih pa se postavilo pitanje kako je on odličan a nisu đaci čiji roditelja s partijskim knjižicama Komunističke partije. Odrastao je u Hercegovini. Ispričao je i da se teško živelo u bedi i sirotinji, kao i da mu se majka najviše mučila. Za oca je rekao da je bio načitan i da je voleo da čita i da je verovatno bio jedini seljak koji je bio pretplaćen na Književni pregled.
Ispričao je i neverovatne detalje iz života svoga druga iz detinjstva Vuka Draškovića o kojima do ove godine nikada želeo ni reč da kaže iako su mu mnogo toga nudili da ispriča sve što zna o njemu.
– Kad mi je bilo 12 dana otac je rešio da se iz Međe vrati za Hercegovinu, išaoje stočnim vozom do Mostara. Vuk Drašković i ja rođeni smo iste godine – pričao je Miloš dodajući da su bili školski i drugovi iz detinjstva.
– Dosta smo se i družili, znao sam o njemu mnogo toga… Nudili su mu svašta da ispriča šta zna o Vuku ali on to nije hteo.
– Nažalost, tačno je da se Vukov otac iz Vojvodine vratio u Gacko zbog ubistva dečaka, jednog malog Slovaka koji je krišom brao trešnje u njegovoj bašti… On ga je kocem i onda suđenje… a Vukova majka s njim na porođaju padne u komu, nije dolazila sebi – ispričao je u emisiji.
– Vuk majku nije ni upamtio, ona je na porođaju pala u komu i umrla. Devedesetih je Vuk s Danom jednom došao kod mene kući, tu bila moja majka i on je pita: U mom selu svi su upamtili kad se čija krava otelila a niko ne zna kad sam se ja rodio, dal se ti sećaš…a pokojna majka kaže: Ja bogami ne znam… Ali smo tamo pod jesen čuli da se u Vidaka našlo muško dete ali koji je dan bio ne znam…
– Neverovatno ali mene i Vuka zadojila je ista žena – ispričao je Miloš dodajući da je svojevremeno rekao sam sebi pošto su iz istog mesta iz iste gimnazije: Nemoj ništa da govoriš o njemu….
Dodao je tada i da je Vuk načitan ali da je njegova retorika isprazna prethpodno dodavši da je otac Vuka, iako su rođeni gotovo u isto vreme, prijavio da je rođen 29. novembra, što je tada bio najveći praznik SFRJ.
Kurir.rs/TV Happy/SĐP/Goli život
Kurir