Ljuba Milanović, idejni tvorac čuvene policijske jedinice Poskok i njen operativni šef, u drugom delu intervjua za Kurir govori o obračunima kriminalaca devedesetih godina, usponu zemunskog klana i tome ko su zapravo bili najveći žestoki momci tog vremena, zatim o likvidaciji vođe Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, kog označava kao rodonačelnika organizovanog kriminala u Jugoslaviji…
Osvrće se i na ubistvo premijera Zorana Đinđića i na to kome je on smetao, a komentariše i trenutno delovanje dva zloglasna kriminalna klana iz Crne Gore – kavačkog i škaljarskog, upozoravajući da su oni zbog novca spremni na sve, te da njihovim potezima zapravo upravlja neko sa strane.
Takođe, govori i o trenutnom delovanju stranih službi u Srbiji.
Da li je Državna bezbednost (DB) – posebno u vreme Radomira Markovića – činila najteže zločine isključivo po naređenju tadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića ili je to radila i na svoju ruku?
– Otuđeni deo službe je verovao da radi nešto časno za svoju državu. Njima su ti zadaci predstavljani potpuno iskrivljeno. I ne, nije sve moralo da ide direktno od Miloševića, već je verovatno nešto dolazilo i od ljudi oko njega. Markovićeva greška je što je mnoge stvari odobravao prećutno.
Marković robija u Zabeli zbog ubistva četvorice funkcionera SPO 1999. na Ibarskoj magistrali i pokušaja ubistva lidera SPO Vuka Draškovića u Budvi 2000. godine, kao i zbog umešanost u otmicu i mučko ubistvo Ivana Stambolića, te zbog likvidacije Ćuruvije. Je li Marković mogao da bude svedok-saradnik? Zašto on, po vama, nije progovorio? Za samog sebe je jednom rekao da je “čuvar mnogih tajni i nezgodan svedok”…
– Sad ću vam ekskluzivno nešto otkriti. Markoviću je Legija posle svega rekao: “Sada ti ideš na zadatak.”. Mislio je – ti si nas slao na zadatke, sad ti ideš na zadatak u Zabelu, tvoj zadatak je da ćutiš o svemu… Pa zato i nije mogao da bude zaštićeni svedok, sve i da mu je nuđeno. Marković, dakle, ćuti zbog mogućih posledica jer zna se šta sledi ako ne izvrši zadatak. Verovatno brine i za bezbednost svoje porodice. Tako da mene ne čudi njegovo ćutanje. A, s druge strane, ne znam ni koliko je neko bio zainteresovan da nešto izvuče iz njega, da mu nešto ponudi zauzvrat…
Zašto još ne znamo ko stoji iza ubistava, na primer, general-pukovnika i zamenika ministra policije Radovana Stojčića Badže, direktora “Beopetrola” i visokog funkcionera JUL Zorana Todorovića Kundaka, saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića…?
– Sva ta ubistva imaju politički pečat. Kundak je politička priča. Ubistvo Badže je vuklo trag ka Crnoj Gori i dešavanjima u vezi sa švercom cigareta… Ja sam odavno prozvao DB i rekao da, ako ne znaju ko im je ubio prvog policajca zemlje, onda ili treba svi da daju ostavke, ili zapravo znaju ko je to uradio, ali ćute. Što se tiče Bulatovića, iz Crne Gore sam svojevremeno poslao informaciju za još jednog izvršioca ili saizvršioca u ovom ubistvu, ali ne znam šta se posle desilo s tim. Inače, svima preporučujem da pogledaju seriju “Južni vetar”, jer ona vrlo dobro prikazuje sve ono što se ovde dešavalo.
Kako kao beogradski policijski inspektor koji je devedesetih bio jedan od sagovornika u čuvenom dokumentarcu “Vidimo se u čitulji” gledate na to što skoro svi kriminalci iz tog vremena koji su bili deo tog filma više nisu među živima?
– Opet kompleksno pitanje. Devedesetih se ovde pojavljuje organizovani kriminal, zatim crnogorski kriminal i delovanje crnogorske tajne službe, ali i strani kapital kroz italijansku mafiju. Odmah sam osetio da se nešto dešava, ali nisam imao do kraja jasnu percepciju šta, kao ni ostale kolege u policiji. To nisu shvatili ni mnogi kriminalci, a oni koji to nisu shvatili – platili su glavom. Pojedinačno u svetu kriminala niko tada nije mogao da radi, bila je jasna podela ko šta sme da radi i ko god je radio mimo toga – uklonjen je. Istina, bilo je i međusobnih ubistava kriminalaca, ali pozadina je nešto drugo. Jer, vidite, devedesetih se odjednom pojavilo tržište sa enormnom količinom novca… Pogledajte samo slučaj ubistva Radoice Nikčevića, koji je, prema našim saznanjima, za deo Službe donosio kokain iz Južne Amerike. U trenutku kada je veći deo počeo da donosi za sebe nego za Službu – počišćen je. Tu nema milosti. Inače, svi su u to vreme mislili da je šef zloglasnog voždovačkog klana bio Goran Vuković Majmun, a zapravo je istina da je glavni šef i organizator te kriminalne grupe bio Radoica Nikčević, koji je preko njih plasirao na tržište taj deo droge koji je za sebe donosio.
Ko su, po vama, bili najveći kriminalci devedesetih?
– Na prvom mestu je Dragoslav Kosmajac. Zatim Rade Ćaldović Ćenta, po svireposti se izdvajao Zoran Uskoković Skole, a po pokvarenosti Bojan Petrović. Onda se iznenada pojavio Voja Amerikanac, koji je mnogima došao glave.
Ima li učešća, tj. potpisa države u likvidaciji kontroverznog Željka Ražnatovića Arkana? Kako biste opisali Arkanovu ulogu devedesetih godina?
– O Arkanu je maltene sve rečeno. Lično mislim da je Arkan rodonačelnik organizovanog kriminala u Jugoslaviji. Preko njega je prvi put prljav novac stečen kriminalom ušao u državne, legalne tokove… On je bio taj koji je to uradio, svesno ili nesvesno. I tad počinje organizovani kriminal. A njegov kraj je vrlo logičan. Kada se donese odluka o ubistvu, tu spasa nema. On je mogao samo da im oteža, ali on im je svojim ponašanjem zapravo olakšao celu stvar. Ono što mene i dan-danas kopka jeste to kako nije procurilo da se sprema ta likvidacija, kako on to nije saznao… A za stolom je bilo više faktora kad se o tome odlučivalo.
Dakle, iza ubistva Arkana definitivno stoji država?
– Deo države.
B. K.
CEO INTERVJU ČITAJTE U SUTRAŠNJEM KURIRU!
U DNEVNOM IZDANJU KURIRA DANAS VAS OČEKUJU DVA POKLONA! DOBIĆETE POKLON IZNENAĐENJA plus dodatak STARS!
Kurir i ovog utorka svoje čitaoce daruje poklonom iznenađenja. Uz dnevno izdanje novina očekuje vas neki od naših poklon iznenađenja.
Kao drugi poklon dobićete dodatak Stars:
Otkrivamo sve što poznati žele da sakriju, vruće vesti i stare tajne, plus čekaju vas ekskluzivni intervjui i paparaco fotke!
Kurir