Foto: Printscreen/Youtube
U Kulizinom selu, na obroncima planine Golija, godinama unazad gase se svetla u domaćinstvima, koja ostaju prazna i napuštena. Tek, njih šestoro ostalo je na kućnom pragu, a onda su se iz velegrada, potpuno neočekivano, vratile tri sestre Nikolić.
Stanojla i Pavlina dobar deo života provele su u Beogradu dok je Svetlana neko vreme živele u Gornjem Milanovcu. Nostalgija za rodnim krajem bila je jača od blagodeti velikih gradova pa su odlučile da se vrate lepotama Golije, ali i suoče sa svim surovostima koje donosi zima na planini i život bez prodavnice, pošte, lekara, kafane…
– Uvek me vuklo da dođem u rodni kraj. Dok sam bila tamo stalno sam razmišljala da se vratim kad odem u penziju – priča Pavlina.
– Sama priroda, čist, vazduh, voda… To nas vuče da živimo tu – dodaje Svetlana.
– Ovde je stvarno najlepši deo Srbije. Kad je (Aleksandar) Vučić dolazio na Jankov kamen, najviši vrh, rekao je da je obišao ceo svet, ali da lepše planine nije video – navodi Stanojla.
Nekada je selo, priča Pavlina, brojalo mnogo više ljudi.
– Bilo je puno selo. Imali smo zadrugu. Tu smo prodavali razne šumske plodove. Imali smo i poštu. Mene je uvek vuklo da se vratim – iskrena je Pavlina.
Zimi je na Goliji teško živeti.
– Dok je mali sneg nije opasno. Idemo za Ivanjicu po namirnice pošto ovde nema prodavnice. Nabavimo šta nam treba za neko duže vreme pa opet odemo za Ivanjicu kad nestane – rekla je Svetlana.
Stanojla smatra da bi selo oživelo kad bi postojao neki hotel ili kafana.
– Mnogo bi naroda došlo, ali kad nema uslova ne može – kaže Stanojla.
Kad je loše vreme sestre ne izlaze iz kuće i gledaju televiziju.
– Ja sam malo na Fejsbuku, a njih dve rešavaju ukrštenice i osmosmerke. Kad je lepo vreme šetamo – kaže Svetlana.
Sestre Nikolić planiraju da kupe nešto živine za sopstvene potrebe i poseju voće i povrće kako bi vratile život domaćinstvu u kome su rođene.
Nadaju se da će najavljeni razvoj Golije u sela dovesti više mladih ljudi.
(Kurir.rs/Infoliga)
Kurir